Izbornik
Župa na Facebooku
Zadnje dodano
Pepelnica ili čista srijeda uzima se kao „službeni“ početak korizmenog vremena. To je vrijeme u liturgijskoj crkvenoj godini koje traje do Velikog Četvrtka, odnosno do mise Večere Gospodnje i obilježeno je pokorom, razmišljanjem i postom, koje nas priprema za Kristovo uskrsnuće u Uskrsnu nedjelju, preko kojeg smo otkupljeni. Pepeo se pravi od blagoslovljenih grančica palme korištenih na Cvjetnicu prethodne godine.
Jedna latinska izreka kaže: Semel in anno licet insansire, što bi se moglo prevesti kao: „Jedanput godišnje dopušteno je poludjeti“. Etimološki „poklade“ dolazi od starohrvatskog glagola „klasti“ - prerušavati se. Običaj poklada rasprostranjen je po čitavoj Hrvatskoj i BiH, od panonskog i dinarskog do jadranskog područja, a svaki kraj nosi i svoje specifičnosti, kako u običajima, tako i u hrani koja se u to vrijeme obilno priprema i troši.
Kad si jutros ustao, ja sam ti već bio pripremio sunce da ugrije tvoj dan.
Pripremio sam ti i hranu. Da, to sam ti pripremao dok sam bdio nad tvojim snom, nad tvojom obitelji, nad tvojim domom.
Očekivao sam tvoje „Dobro jutro!“, ali ti si na to zaboravio ...
Obratite se! Ta približilo se kraljevstvo Božje.
Glavna tema liturgijskih čitanja treće nedjelje kroz crkvenu godinu jest Isusov poziv na obraćenje. Razlog tom obraćenju jest blizina kraljevstva Božjega. Riječ je o pozivu na promjenu čovjekova svijeta, počevši od njega samoga kao osobe. On mora postati nov u svojoj svijesti, treba steći sposobnosti da u svijetlu blizine nebeskog Kraljevstva promatra svijet oko sebe i u sebi, da upozna svoju zadaću te da se zalaže za njegovu bolju izgradnju.
„Kako je lijepo i kako je milo kao braća živjeti zajedno“, novozavjetni je usklik koji je proizišao iz življenog iskustva zajedničkog života i molitve Isusu Kristu Spasitelju. Nažalost, sadašnje stanje među kršćanima naizgled ne odaje da i dalje postoji to „veselje“. Dani od 18. do 25. siječnja u Katoličkoj su Crkvi posvećeni molitvi za jedinstvo kršćana. Ova se osmina slavi i u nekim drugim kršćanskim Crkvama. Začetnik ove molitve je jedan anglikanski pastor Paul Watson sa svojim suradnikom pastorom Spencerom Jonesom. Bili su pripadnici tzv. Oksfordskog pokreta u Anglikanskoj Crkvi koji teži ka ujedinjenju sa Katoličkom Crkvom. Na njihov poticaj 1908. je prvi put, u okviru Anglikanske Crkve, bio organiziran molitveni susret za jedinstvo kršćana.