Župa na Facebooku

Knjiga 100. godina župe

Župa Prozor

01
02
3
5
6
8
9
crkva1
crkva21

Video

Zadnje dodano

article thumbnail  Danas, na Tridesetidrugu nedjelju kroz godinu, Vinko kardinal Puljić, nadbiskup metropolit...
article thumbnail  Prema dogovoru, Nadbiskup Vinko, kardinal Puljić, u nedjelju, 12. studenoga u crkvi Presvetog Srca...
article thumbnail  Danas, na Tridesetiprvu nedjelju kroz godinu, skupina bogoslova Vrhbosanskog bogoslovnog...
article thumbnailDanas, 07. listopada u župi Uznesenja BDM Rama-Šćit upriličen je VII. krug dekanatskog zasjedanja...
article thumbnailU sklopu obilježavanja Dana učitelja, prosvjetni djelatnici i djelatnice OŠ Marka Marulića Prozor...
article thumbnailTijekom mjeseca listopada, svakoga dana, osim nedjelje, biti će pobožnost Blaženoj Djevici Mariji ...
article thumbnail  Nakon ljetog odmora počela je nova nastavna i vjeronaučna godina 2017./2018. Danas, na...
article thumbnailU župi Presvetog Srca Isusova Prozor danas je proslavljen Dan posvete župne crkve, novopodignutog...

Na dan Isusova uskrsnuća, u poslijepodnevnim satima, dvojica njegovih učenika vraćali su se u selo Emaus svojoj kući. A kuda bi drugo išli nego svojoj kući, nakon svih onih događaja. Razočarani su ražalošćeni: sve ono što su očekivali da će njihov Učitelj ostvariti, sve je to palo u vodu, a Učitelj koji je činio toliko dobra, završio je tako okrutnom i sramotnom smrću. Tako ta dvojica učenika, da bi olakšali bol, razgovarali su među sobom o svemu što se dogodilo. Na taj su način doživljavali i proživljavali Isusovu odsunost. Bili su tužni i utučeni je su im planovi „prohujali s vihorom“. U tom stanju beznađa i klonulosti, priključuje im se Isus, ali ga nisu mogli prepoznati. Putovati u društvu, u to vrijeme, bilo je daleko sigurnije zbog raznih drumskih razbojnika. Još ako imaju zajedničku temu o čemu će razgovarati, prije će im proći vrijeme puta.

Na Nedjelju Muke Gospodnje; na Cvjetnicu, spominjemo se Isusova trijumfalnog ulaska u Jeruzalem, nekoliko dana prije njegove muke i smrti. Možda se netko pita: Kako to: sad u procesiji slavimo Isusov pobjednički ulazak u Jeruzalem; radujemo se i pjevamo, a na Sv. Misi, počinjemo naviještati Muku? Ogromna je većina Židova Isusova vremena, Mesiju zamišljala kao Kralja i Vojskovođu, koji će Izraelski narod svojom moću i božanskom vlašću, osloboditi od ropstva i podložnosti rimskoj vlasti i ponovno uspostaviti mir u zemlji; darovati narodu slobodu, obilje i puninu života kao u vrijeme slavnoga kralja Davida.

Mislim da više nije nikakvo veliko otkriće ustvrditi da smo svjedoci vremenâ koja obiluju nesigurnošću, strepnjom za budućnost, očajem. Ratovi, sukobi, diktature: ekonomske, državne, društvene, opće ljudske krize ukazuju nam na našu slabost, krhkost, nesigurnost i strah. I stoga ne treba čuditi da se u čovjeku postavljaju osnovna egzistencijalna pitanja kao što su:“Što dalje? Kako dalje? Kako preživjeti do sutrašnjeg dana? Hoće li uopće biti sutrašnjeg dana?“ Ljudi koji imalo vjeruju u Boga u ovakvim vremenima postavljaju pitanje koje je sam Sin Božji postavio na križu: “Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?“

Želio bih započeti ovo razmišljanje nad Božjoj riječju upućenoj nam u liturgiji 6. nedjelje kroz godinu riječima iz knjige Sirahove: „Ako hoćeš, možeš držati zapovijedi, u tvojoj je moći da budeš vjeran.“ Kada čujemo riječ zapovijed nekako automatski se u nama javlja misao da smo podređeni, ima netko tko je iznad nas, koji ima vlast nad nama, a mi se moramo ponašati onako kako nam on određuje. Biti pod vlašću, biti pod zapovijedi, znači ne biti slobodan, znači ne biti u mogućnosti urediti vlastiti život, nemati mogućnost izraziti se, ne moći biti kreativan i tako dalje.

Današnje evanđelje započinje vrlo zahtjevnim Isusovim riječima: „Vi ste sol zemlje…“ i nastavlja malo dalje: „Vi ste svjetlost svijeta…“ Kao Isusovi učenici pozvani smo biti sol zemlje i svjetlost svijeta i kao takvi biti javno i otvoreno pred očima naših suvremenika. Sol i svjetlo dvije tako jednostavne stvarnosti koje imaju mogućnost promijeniti mnogo veću stvarnost od njih samih. Znamo koliko je malo soli potrebno da jedno jelo učini ukusnim, koliko je malo svjetla potrebno da rasprši i najmrkliju noć.

Prije liturgijske reforme Drugoga vatikanskog sabora božićno vrijeme liturgijske godine završavalo je blagdanom Prikazanja Gospodnjega ili, kako ga češće znamo nazivati, Svijećnicom. Premda smo božićno vrijeme završili nedjeljom krštenja Gospodinova, u današnjem blagdanu itekako odiše duh Božića, Boga koji nam se objavio u osobi Isusa Krista koji je svoj zemaljski život započeo u Betlehemu, u špilji u kojoj je počelo tinjati svjetlo svima onima koji su, kako kaže prorok Izaija, obitavali u mrklom kraju smrti. Ta jarka svjetlost o kojoj govori Izaija, a o njoj smo slušali i razmišljali u liturgiji božićne noći, kao i prošle nedjelje, nastavlja svojim svjetlom obasjavati i u današnjem blagdanu.

Evanđelist Ivan nam u današnjem evanđelju bilježi događaj proslave jedne židovske svadbene svečanosti na kojoj je bila Isusova majka i Isus sa svojim učenicima. Očito su mladenci bili bliski Isusu. Možda njegova rodbina. Židovska svadba je doista prava svečanost koja traje sedam do osam dana, s obiljem hrane i pića. Na toj svadbenoj proslavi Isus čini svoje prvo znamenje.

Pitanje krštenja Isusa Krista jest zapravo pitanje njegovog identiteta, odnosno njegovog legitimiranja. Glas s neba, glas Oca nebeskoga ga legitimira: „Ovo je Sin moj, Ljubljeni! U njemu mi sva milina!“ (Mt 13, 17). Tim riječima evanđelist želi istaknuti Isusovo Božje sinovstvo, a mi kršćani ispovijedamo vjeru u Isusa kao Sina Božjega, svoga spasitelja. Važno je uočiti kako je ovaj evanđeoski izvještaj objava Trojedinog Boga: Oca, Sina i Duha Svetoga. U toj smo vjeri kršteni i tu vjeru ispovijedamo. Krštenje na Jordanu početak je Isusovoga javnog djelovanja, nove dionice u poslanju kojeg je dobio od Oca.

Liturgijska čitanja, ove Druge nedjelje po Božiću, donose pred nas jedan od najljepših odlomaka Svetoga pisma; Proslov iz Četvrtog evanđelja, koje Predaja pripisuje Sv. Ivanu Apostolu; učeniku kojega je Isus veoma ljubio. Ivan koji je otkrio i doživio tu Isusovu ljubav; koji je od nje i za nju živio i stalno je isticao, želi s nama, s tobom i sa mnom, podijeliti tu radosnu spoznaju. Ta spoznaja, naime, može nas dovesti do ispravnoga gledanja na naš osobni i konkretni život koji živimo, a time i do smisla i svrhe ovoga zemaljskog života, a to je život vječni, koji Bog tebi, meni i svakoj razumnoj osobi, hoće podariti.

Joomla Template - by Joomlage.com