Župa na Facebooku

Knjiga 100. godina župe

Župa Prozor

01
02
3
5
6
8
9
crkva1
crkva21

Video

Zadnje dodano

article thumbnailSveti Juraj (lat. Georgius), jedan je od najslavnijih kršćanskih mučenika Istočne i Zapadne Crkve....
article thumbnailDanas je svečanim sv. misama u filijalnoj crkvi na Lugu i župnoj crkvi u Prozoru, proslavljen...
article thumbnailU subotnjim večernjim satima, 19. travnja, Uskrsno bdijenje nakon slavljenja u filijalnoj crkvi...
article thumbnailNeka uskrsli Krist donese mir i blagoslov u vaše živote i vaše obitelji. Sretan Uskrs župljanima...
article thumbnailBlagoslov jela stara je crkvena i pučka tradicija našega naroda. Na Veliku subotu ili u rano jutro na...
article thumbnailNa spomen-dan Isusove muke i smrti na križu – Veliki petak, nakon Obreda u filijalnoj crkvi sv....
article thumbnailNa prvi dan Svetoga trodnevlja – Veliki četvrtak, u 18 sati, svečano euharistijsko slavlje u...
article thumbnailVeliki četvrtak je četvrtak u Velikom tjednu, posljednji dan korizme. Toga dana navečer počinje...

Isusovo porijeklo (Isus = Sin Božji) nije ljudsko porijeklo, makar proizlazi iz ljudskog roda. On je rođen od ljudi, ali mu ljudi nisu tvorci. Njega šalje Bog iz samog sebe. Bog ga šalje iz samog sebe i postaje čovjek preko ljudskog tijela (Marijina rađanja). Skoro bi mogli reći da Novi Zavjet nije zaokupljen genskom lozom Isusa Krista. Više je okupiran duhovnom lozom Izabranog naroda. To znači, da u Evanđelju ne treba tražiti genetsku lozu niti govor kronike, nego duhovni govor.

 

Može se ovaj Matejev opis shvaćati doslovno - kako su mnogi razumjevali i danas shvaćaju. Tako je djelomično i definirana kršćanska dogma /prije razdiobe u kršćanstvu/ - ali se može također tumačiti i simbolično i duhovno (Augustin). Kad se razumjeva duhovno, onda se više ne odnosi samo na jedan povijesni događaj (Marijin), nego na sve ljude i cijelu ljudsku povijesti. U ovome shvaćanju “anđeo Božji” obraća se svakom čovjeku, kao što se obratio Mariji. Bog hoće prebivati u čovječanstvu, u čovjeku, ali od čovjeka ovisi da li to prihvaća ili ne. Čovjek je slobodan živjeti s Bogom ili mu odbiti prebivalište u sebi. Svakom čovjeku Bog se obraća preko svoga “glasnika”, a na čovjeku je da odgovori s “da” ili “ne”. Mi smo svojom duhovnošću otvoreni za božanstvenost te je potrebno da nas ona “oplodi”(M. Eckhart). Ne smijemo ostati “djevica”, trebamo prihvatiti Božju Riječ da nas božanski oplodi. Slika Božja na zemlji (čovjek) teži svojem sjedinjenju sa svojim izvornikom (Bogom). Ovaj odnos Boga i čovjekova prijema opisan je (i dogodio se) kroz lik Marijin, ali je isto tako poziv svakome čovjeku da bude kao Marija, da Bogu kaže fiat voluntas tua (neka bude tvoja volja). Po prihvaćanju božje Riječi čovjek se istinski pobožanstvenjuje, postaje potpun i sretan. Bez “Boga u nama” mi ostajemo nezadovoljeni. Nemirno je naše srce dok ne počine u Tebi Gospodine (Augustin). Čovjeku nije dovoljno što pripada određenom narodu (Davidovoj lozi), nije mu dovoljno posjedovanje svijeta (bogatstva), potreban mu je božanski život koji dolazi od Božjeg prebivanja u čovjeku. Potrebno je imati Marijinu dispoziciju da se bude mjesto prikladno za začeće Riječi (Isusa).

Da bi bili spremni u sebe prihvatiti Boga potrebno je biti spreman mijenjati se. Ne može se ostati isti i “začeti” Isusa. Traži se spremnost mijenjanja “naravnog” načina života da bi se živjelo “božanski”. Da li imamo viziju sebe drugačijeg nego li smo sad, i da li želimo to “novo stanje”? Ako to ne želimo, onda ćemo stalno slaviti “tuđi” Božić. Bilo to Marijin bilo drugih ljudi, ili Crkve, ali ne svoj.
I lik Josipa možemo čitati simbolički. Čovjek u kojem se Bog nastanio, očito je drukčiji nego li je bio prije. Čak nam je vrlo teško razumjeti razloge čovjekove promjene. Kao da se strašimo čovjeka promjenjenog, pravednog. Mi smo naučili živjeti među “naravnim ljudima” (među grešnicima), pa nam pravednici pomalo “smetaju”. Ugodnije se osjećamo među grešnicima nego li među pravednicima. I tu se traži odvažnost : Ne boj se Josipe....!

Josipov primjer nas poučava da se treba držati sveta čovjeka (Božjeg čovjeka), pa i kada ga ne razumijemo. On će nam biti neposredni Božji glasnik. Anđeo Gabrijel nije neko “eterično” biće, on je konkretna osoba. Bog nam šalje poziv preko naših bližnjih, preko ljudi s kojima dijelimo životnu sudbinu.
Mi, religiozni, očito, želimo iskustvo Boga, želimo ga doživjeti kao svoju iskonsku Istinu, jer bez te želje imali bi kršćansku ideologiju, ali ne i kršćansku vjeru. Evo, ovi Božićni blagdani su nam potrebni da svoju “ideologiju” pretočimo u doživljaj, da vjeru “u glavi” pretočimo u vjeru “u srcu”.To se najbolje događa kroz “svetu igru” božićnih obreda - kroz cijelu liturgiju. Ne samo kroz nju nego i kroz naše odnose prema drugom čovjeku. Pozvani smo intenzivirati svoje prijateljstvo - valjda zato i šaljemo čestitke širem krugu poznanika.
Kroz ove četiri nedjelje Došašća Evanđelje nam je budilo vjeru, nadu i ljubav. Svijet u kojem živimo je tvrd i opor. Da bi ostali ljudi - slike Božje - potrebno nam je utopijsku nadu pretvoriti u realnu, teoretsku vjeru u praktičnu, apstraktnu ljubav u konkretnu. To je najbolja priprava za Isusov dolazak u naše biće.

www.dominikanci.hr

 

Submit to DeliciousSubmit to DiggSubmit to FacebookSubmit to Google PlusSubmit to StumbleuponSubmit to TechnoratiSubmit to TwitterSubmit to LinkedIn
Joomla Template - by Joomlage.com