Župa na Facebooku

Knjiga 100. godina župe

Župa Prozor

01
02
3
5
6
8
9
crkva1
crkva21

Video

Zadnje dodano

article thumbnailDanas, 07. listopada u župi Uznesenja BDM Rama-Šćit upriličen je VII. krug dekanatskog zasjedanja...
article thumbnailU sklopu obilježavanja Dana učitelja, prosvjetni djelatnici i djelatnice OŠ Marka Marulića Prozor...
article thumbnailTijekom mjeseca listopada, svakoga dana, osim nedjelje, biti će pobožnost Blaženoj Djevici Mariji ...
article thumbnail  Nakon ljetog odmora počela je nova nastavna i vjeronaučna godina 2017./2018. Danas, na...
article thumbnailU župi Presvetog Srca Isusova Prozor danas je proslavljen Dan posvete župne crkve, novopodignutog...
article thumbnailBorovnica, subota 9. rujna – 11 sati Perići, subota 9. rujna – 11 sati Gmići, nedjelja 10. rujna...
article thumbnailU petak 1. rujna u župi Prozor obilježit će se Dan posvete župne crkve i novoga oltara. Na taj...
article thumbnailKao što je bilo i najavljeno, u župi Presvetog Srca Isusova Prozor, upriličena je primopredaja...

Posljednja nedjelja u liturgijskoj godini je pred nama, nedjelja svetkovine Krista Kralja. Nedjelja koja bi trebala imati svečani završetak, no današnje evanđelje nam nekako oduzima taj osjećaj svečanosti jer se radi o izvještaju muke i trpljenja. Evanđelje koje govori o razbojniku koji je uspio ukrasti nebo, kako se ponekad kaže o Sv. Dizmi.

No, nije li upravo naš pojam i poimanje kraljevstva krivo za taj osjećaj da ovo evanđelje možda ne priliči svetkovini? Možda bi nam lakše i ljepše bilo da je današnje evanđelje ono kada Isus ulazi u Jeruzalem na magarcu i kada mu svi kliču, pjevajući hosana sinu Davidovu? Upravo u tome je razlika između naše logike i logike ljubavi i patnje, Božje logike. Između našeg poimanja kraljevstva i onog koje nam predstavlja Isus. Naime, naš pojam kralja je kroz bajke, kroz crtiće, kroz ono što smo učili o kraljevima u školi. Čitali i gledali smo mnogo puta kako je neki kralj bio dobar ili loš. Ako je kralj bio dobar, narod bi uživao u bogatstvu i prosperitetu, uživao bi u miru i blagostanju. Ako je kralj bio loš, narod bi smišljao kako da ga se riješi, kako da ga smakne u nadi za boljim životom. Ljudski gledano, narod bi bio sretan ili nesretan s obzirom na kralja. No, bio kralj dobar ili loš, u očima ljudi bi uvijek bilo zavisti i ogovaranja jer moć je ipak moć i svatko bi poželio bar na dan biti kralj, uživati u slavi i blagostanju, u moći i novcu. Zbog svega toga, teško nam se staviti u Isusovu kožu. Teško nam je zamisliti da bi jedan kralj bio izvrgnut udarcima, psovki i bio razapet. Teško nam je zamisliti da bi prijestolje jednoga kralja bilo išta manje nego li odjeveno smaragdima, zlatom i najboljom svilom. S kraljem kakav je Isus, sumnjam da bi netko na dan želio zamijeniti mjesto. Posebice na dan koji je opisan u današnjem evanđelju, na dan njegove muke i smrti. Na dan kada njegovo prijestolje postaje križ. Križ koji je za Rimljane predstavljao najveće poniženje i bio rezerviran za one koji su tuđinci i stranci.
Ono što je bila najveća sramota i ruglo staroga svijeta, Bog okreće na najveće dobro ljudskoga roda. Krist svojim uskrsnućem pobjeđuje najvećeg protivnika ljudskog života, najveće prokletstvo ljudskog života – samu smrt. Ne pobjeđuje ju sa snagom i veličinom, ne pobjeđuje ju s novcem i blagostanjem, već ju pobjeđuje s potpunim predanjem i svojim životom. Plaća svojim životom da bi mi mogli imati život. Da više ne budemo predani sotoni i vlasti smrti već da život imamo, da ga imamo u izobilju.
Sv. Ignacije u svojim duhovnim vježbama predstavlja meditaciju o dvije zastave u kojoj čitavu povijest ljudskog roda stavlja na bojišnicu na kojoj se bore dvije strane tj. dva kraljevstva. Jednu, koju vodi raspeti Spasitelj pod zastavom križa, i drugu koja je od Sotone i snaga zloga. U toj meditaciji Ignacije potiče da se izabere strana pod kojom zastavom ćemo se mi sami boriti i čiju ćemo stranu zauzeti. Naravno da svaki kršćanin čim čuje za ovu meditaciju i ovaj izbor bira stranu Boga, jer želi biti na dobroj strani, na strani pobjednika. No tu se nalazi opasnost da ne sagledamo sve stvari, da ih ne uzmemo u obzir, da imamo pomalo selektivnu memoriju oko vjere. Nikome nije lako trpjeti, biti u boli, tuzi, žalosti. Upravo možda zato imamo tako selektivnu memoriju oko vjere. Voljeli bi da nam stalno bude dobro, ugodno. No, vjera nije takva, za vjeru se treba i žrtvovati i vjeru treba živjeti, svakog se dana i trenutka odlučivati za Boga i boriti protiv grijeha. Nije sve u trpljenju i križu i naša vjera ne završava na Veliki petak. Često u toj vjeri znamo malaksati i birati samo ono što nam odgovara. Čitav mjesec pred očima su nam neprestano bili tekstovi o kraju, o svršetku, o posljednjim stvarima kako bismo uhvatili vremena kao vjernici da sagledamo naš život. Današnjom svetkovinom smo pozvani da izaberemo što će i tko će biti kralj naših srdaca. Hoćemo li se iz dana u dan opredjeljivati za Krista ili ćemo se opredjeljivati za Sotonu i grijeh. Koliko smo spremni grijehe nazvati njihovim pravim imenom i priznati da su grijesi, da i mi sami griješimo ili ćemo i dalje imati selekciju oko naše vjere?
Tako dugo dokle god ta naša vjera bude polovična, takvo će biti i prijestolje Krista u našim srcima. Ako naša vjera bude selektivna, onda ćemo u današnjoj svetkovini vidjeti samo čovjeka koji pati i čovjeka koji se spašava, no Boga i veličinu kraljevstva nećemo vidjeti. Zamolimo ga stoga za snagu da se grijehu možemo odupirati i zajedno s njime već na zemlji graditi kraljevstvo nebesko, jer dostojan je zaklani jaganjac primiti moć i bogatstvo i mudrost i snagu i čast; njemu slava i vlast.

rv

Submit to DeliciousSubmit to DiggSubmit to FacebookSubmit to Google PlusSubmit to StumbleuponSubmit to TechnoratiSubmit to TwitterSubmit to LinkedIn
Joomla Template - by Joomlage.com