Župa na Facebooku

Knjiga 100. godina župe

Župa Prozor

01
02
3
5
6
8
9
crkva1
crkva21

Video

Zadnje dodano

article thumbnail  Vanjska proslava patrona župe Presvetog Srca Isusova Prozor za vjerni puk ramskoga dekanata...
article thumbnail  Danas, 19. lipnja, povodom proslave patrona župe Prozor – Presvetog Srca Isusova, kao što je...
article thumbnail  Danas, na svetkovinu Presvetog Srca Isusova, župa Prozor slavi svoj patron. Svečano euharistijsko slavlje s...
article thumbnail    Danas, 18. lipnja (četvrtak) u našoj župi povodom proslave patrona župe, sv. Misu Uočnicu uz...
article thumbnail  Danas, 17. lipnja (srijeda), u našoj župnoj crkvi uz koncelebraciju trojice svećenika,...
article thumbnail    Kao što je i najavljeno, danas, 16. lipnja vjernici u župi Prozor započeli su trodnevni duhovni...
article thumbnail  Dragi prijatelji, sestre i braćo, mladi i stari naše kršćanske katoličke zajednice Presvetog Srca...
article thumbnail  Danas, na svetkovinu Presvetog Tijela i Krvi Kristove - Tijelovo, u župnoj crkvi Presvetog Srca...

Hvala ti milosrdni Bože za Svetog Oca papu što ga dade da ga mogu pamtiti iz svoga djetinjstva - mladosti. Sveti Otac umro, preselio se svom tj. našem Nebeskom Ocu. Teško mi je reći umro Sveti Otac, ali znam da je tijelo umrlo da odlazi od nas starac kojega sam uvijek rado gledala. Veliko smo poštovanje uvijek u obitelji imali prema njemu. Mislim da to nije ni slučajno, jer je Bog milostiv prema nama ljudima koji Ga mole. Svaku večer kad padne mrak molimo obiteljsku molitvu, u kojoj je obično jedna od preporuka za Sv. Oca papu, za Sv. Crkvu Katoličku i za sve redovnike i redovnice.

 

Jasno mi je zašto sam bila tužna na vijest da je Papa umro. Petkom sam čula da je teško bolestan. U kući smo svi bili tužni, ja sam se skrivala, često suze brisala, da ne primijete moji ukućani da mi je teško. U subotu kad sam se probudila, odmah sam mamu pitala je li Papa preživio noć. Mama je rekla da jest. Pomislih i kažem glasno: "Hvala ti Bože!" Vjerojatno mi je glas bio neobičan jer je mama prišla prema meni, lagano spustila svoju ruku na moju glavu i rekla: "Petra jedino što možeš učiniti jest da se moliš, da Bog da onako kako je najbolje." Nakon maminih riječi stariji brat mi je rekao da moramo i zahvaliti Bogu jer je bio baš u naše vrijeme, jer ga mi možemo pamtiti iz svog života. Moje misli su se vratile na događaj prije par godina kad je Papa dolazio u Banja Luku, nažalost nismo mogli ići, to će mi sigurno biti žao što papu Ivana Pavla II. nisam vidjela. Taj dan smo pratili preko televizije Papin dolazak, Sv. misu i proglašenje Ivana Merza blaženim. Njegov odlazak iz Banja Luke stvorio je neku tugu u meni, zamišljala sam kako bi bilo da je U Bosni prijestolnica Katoličke Crkve. Pogledala sam u sestru i vidjela suze. Znajući što joj je ipak sam je upitala zašto plače. Ona se još više rasplakala i govorila je kako joj je žao što Papa odlazi. Tako je stigla subotnja večer. Na vijestima smo čuli da se Papino zdravstveno stanje pogoršalo. Sjeli smo i molili za Papu. Bila je to posebna molitva, bar sam je ja tako doživjela.
Stariji brat je rekao: "Mama sad si stigla iz crkve, a nije ni jutro, ni podne, a mi tako dugo molimo." Mama je odgovorila da je ovo poseban dan. Gledajući film o životu Sv. Oca pape, pojavio se natpis: "Preminuo Sveti Otac papa Ivan Pavao II…" Poslije te žalosne vijesti, u kući je nastao mir. Mama je uzela posvećenu svijeću tiho je izgovorila riječi: "Uskrsli Isuse blag i milostiv budi Sv. Ocu papi, a nama daj razum da ga slijedimo." Sestra je opet počela plakati. Mene je ta situacija u kući posjetila na onu kao kad je Papa odlazio iz Banja Luke, no ovaj put ne samo da je otišao iz naše države, nego je napustio ovozemaljski život. Izišla sam na balkon i posve razumjela da je posebna noć. Tihi, topli vjetar kao da me milovao i tješio. Brzo su počela zvonit crkvena zvona. Tužna, tužna noć. Braća su došla kući kad su čuli zvona. Bili su tužni, teško su pričali. Ta je proljetna noć završila tiho u molitvi, molitvi zahvale što smo imali u današnjem svijetu jednu takvu osobu. I danas na godišnjicu papine smrti, zahvaljujmo Bogu što smo živjeli u njegovo vrijeme, što ćemo se uvijek moći sjećati njegove živuće vjere koju je prenosio i na nas. Hvala ti Sveti Oče za sve vrijeme od 18. svibnja 1920. godine do 2. travnja 2005. godine.
Prosvijetli nas Duše Sveti po riječima Isusa Krista i njegova nasljednika Sv. Oca pape Ivana Pavla II.
Sveti Oče Papa; Hvala ti za sve i za vrijeme provedeno s nama!
Moli za nas!

Submit to DeliciousSubmit to DiggSubmit to FacebookSubmit to Google PlusSubmit to StumbleuponSubmit to TechnoratiSubmit to TwitterSubmit to LinkedIn
Joomla Template - by Joomlage.com