Župa na Facebooku

Knjiga 100. godina župe

Župa Prozor

01
02
3
5
6
8
9
crkva1
crkva21

Video

Zadnje dodano

article thumbnail  Župljani Župe Prozor danas su se pridružili akciji „72 sata bez kompromisa“ te su mladi...
article thumbnail  U župi Prozor i ove godine, kao zahvala za urod i plodove, ali i molitva na grobovima svojih...
article thumbnail  Danas, na Dvadesetičetvrtu nedjelju kroz godinupočetak nove školske, ali i vjeronaučne godine u...
article thumbnail    Danas je u župi Presvetog Srca Isusova Prozor proslavljen Dan posvete župne crkve i upriličen je već...
article thumbnail  Danas, tijekom misnih slavlja (kako u župnoj crkvi u Prozoru tako i filijalnoj crkvi na Lugu)...
article thumbnail Nastavljajući drevnu tradiciju, danas je na Gmićima proslavljen zaštitnik mjesta i zavjetne kapele - sv....
article thumbnail  Iako je ovogodišnji svečani ispraćaj maturanara Srednje škole Prozor bio predviđen u svibnju, zbog...
article thumbnail  Vanjska proslava patrona župe Presvetog Srca Isusova Prozor za vjerni puk ramskoga dekanata...

„Ne izusti imena Gospodina Boga svoga uzalud“
Druga zapovijed Božja govori o poštivanju imena Božjega, ili kako kaže Stari Zavjet: „Ne izgovaraj uzalud ime Jahve, Boga svoga.“ Ova zapovijed ima u vidu samu uporabu imena Božjega. Kako i kada se ono može spominjati? Sveto Pismo kaže: „Ne uzimaj uzalud imena Jahve, Boga svoga, jer Jahve ne oprašta onome koji uzalud izgovara ime njegovo.“ (Izl 20, 7).

 

Prosječni kršćani ovu zapovijed gotovo isključivo razumiju kao zabranu psovanja ili proklinjanja Božjega imena. Jest! To je istina. Psovanje Božjega imena jest smrtni grijeh!!! Bog ima svoje ime. U Bibliji ga se zove Jahvom, stijenom, hridinom, štitom, pastirom, vječnim, višnjim, sveznajućim, svemogućim, sveprisutnim...itd. Budući da se Bog poistovjećuje sa svojim imenom, to ime postaje njegovom objavom, nečim svetim, nečim što budi poštovanje, pa i strahopoštovanje. Tom imenu se izraelski narod klanja, hvali ga, zahvaljuje mu, i moli mu se. Npr. Izraelci su toliko poštivali ime Božje, i poštuju još uvijek dakako, da ga se boje izgovoriti. Bojali su se uopće izgovoriti Božje ime, bilo u govoru, bilo u čitanju Svetog Pisma, pa čak i u molitvi. Nisu se usuđivali izgovarati ime JAHVE. Zato su se koristili nekim nadomjestkom, kao što je npr. ELOHIM ili još češće ADONAJ. Adonaj bi se moglo prevesti kao familijarni izraz: „Gospodine moj“, a Elohim je po sebi množina od EL. EL znači bog, a u množini, u židovskom shvaćanju, značio bi i prevodi se kao: „Bog nad bogovima“.

Zapovijed: „Ne izgovaraj uzalud ime Jahve, Boga svoga“ značilo bi da se ne izgovara s krivom nakanom. No koja je to kriva nakana?
U Izraelskom narodu, kao i mnogim drugim narodima, Božje ime spominjalo se ili zazivalo ili se na njega zaklinjalo u pojedinim zgodama: u trenutku svečanog obećanja, u trenutku zakletve...itd. Samo spominjanje Božjeg imena u takvoj situaciji znači da je čovjek spreman govoriti samo istinu po svaku cijenu. Ako nakon zakletve na Božje ime uslijedi iskren i istinit iskaz, onda u tom slučaju nema ništa nečasno što bi vrijeđalo Boga i njegovo ime. Međutim, ima situacija u kojima se ljudi pozivaju na Božje ime samo zato da danu težinu svom iskazu, a potom govore neistinu, to je onda teški ili smrtni grijeh. To Sveto Pismo najteže i najstrože osuđuje, kao što to možemo i iščitati iz Knjige Izlaska.

Drugi slučaj uzaludnog spominjanja Božjeg imena jest psovka, proklinjanje, izrugivanje, ponižavanje i obezvrijeđivanje. Za takve slučajeve SZ predviđa najstrože kazne. Opsovati Boga, ili njegovo ime, znači oblatiti ga, prezreti njegovu vrijednost i svetinju. Psovači Boga i bogohulnici, obično se pravdaju nervozom, da su se rasrdili, da ih je netko naljutio ili da ih je nešto navelo na zlo, pa su eto morali Boga opsovati. Recimo: udari se u prst kad nešto radi i opsuje Boga. Jedno pitanje: Imate li prijatelja!? Zašto njih onda ne psujete!? Nisu vam krivi? A Bog jest!!! Znači: ima životnih situacija koje su teške i nepredvidive, pa eto moramo opsovati! Kojeg li opravdanja! No, time se ništa ne riješava! Je li bol prestala? Nije! Psovka je, dakle, uzaludna!

Hrvatski narod je specifičan po ovom pitanju. Sve bogatstvo našeg književnog i literarnog opusa ne može se mjeriti s „prebogatim“ psovalačkim opusom. Hrvati bi mogli biti zaslužni za razvoj „umjetnosti“ psovanja Boga, bilo da se radi o „običnoj“ psovki Boga, koja je postala kao poštapalica, ili vrlo složenoj psovki, kakva je, samo jedan primjer takve psovke: „...juhu od Isusovih kostiju“. Svaka čast na domišljatosti! Postoji li kakva nagrada za ovo djelo!? Na internetu se može naći web stranica koja je posvećena psovkama na različitim jezicima. Samo kao reklama: hrvatski jezik visoko kotira. U mnogo toga smo pri vrhu. Pa eto, tko to smatra ponosom, može biti ponosan i na to.

Bogohuljenjem, odnosno psovanjem Boga, ništa se ne rješava. Psuju ga oni koji ga nisu shvatili niti doživjeli kao vrhovno dobro, kao nešto najuzvišenije i najsvetije. Lijek protiv psovke jest posvješćivanje vrijednosti i značenje Boga u čovjekovu životu. Tek kad čovjek nekog zavoli, tek ga onda počne maksimalno vrednovati i poštovati.

 

 

Submit to DeliciousSubmit to DiggSubmit to FacebookSubmit to Google PlusSubmit to StumbleuponSubmit to TechnoratiSubmit to TwitterSubmit to LinkedIn
Joomla Template - by Joomlage.com