Župa na Facebooku

Zadnje dodano

article thumbnail  Na današnji se dan Crkva prisjeća važnog detalja sa početka ovozemaljskog Kristova života koja od...
article thumbnail Misu zahvalnicu na Silvestrovo, u prozorskoj župnoj crkvi sa početkom u 17 sati uz koncelebraciju...
article thumbnail  Misom zadušnicom i ukopnim obredima u utorak, 28. prosinca na posljednji počinak ispraćeni su...
article thumbnail  Na drugi dan Božića, već niz godina u župi Presvetog Srca Isusova Prozor skupljaju se dobrovoljni prilozi...
article thumbnail  U bolnici u Mostaru jučer je premino vlč. Ivan Bošnjak. Sprovod pok. Ivana biti će u utorak,...
article thumbnail   Srijeda – 29. prosinca 2021. od 9:00 Kralja Tomislava - Splitska – od Policije do D. Zdravlja Kralja...
article thumbnail  U župnoj crkvi Presvetog Srca Isusova u Prozoru i ove godine slavljena je Misa Polnoćka. U župnoj...
article thumbnail   Poštovani i dragi Župljani doma i širom svijeta O Božiću ne treba govoriti, a treba osjećati! Srcem i...

 

Razmišljam nad tekstovima poruke nedjeljnih čitanja

Bog će pokazati sjaj tvoj  Koliko god se u životu trudili postići neki položaj, neko mjesto, neko značenje, uvijek smo u usporedbi s drugim, jer mjesto se zauzima i nema za drugoga mjesta na mom mjestu. Važno mi je ponekada, gdje sam na toj ljestvici. Čim se pokaže bolji, vrjedniji, dostojniji, ja se automatski, makar za jedno mjesto moram pomaknuti na niže, a onda nastaje čitav niz usporedbi i micanja! Dokle? Nastane čak i problem da li uopće ima više mjesta, jer ovaj se s druge pozicije neće i ne želi maknuti. Onda su ljudi napravili „red“ – idi na začelje! Od prvog, odjednom postajem zadnji? Kako to? Ljudska mjerila.

Bog s .tim nema problema, on je jedini, jedan! I kad me prihvati i ja njega, on me odmah uz sebe postavi. Opet nema drugoga! On pokazuje moju slavu, jer njegova se nema s kim usporediti, a kad me stavi pored sebe onda kao da me „izjednači“ sa sobom! Šta je sad ovo? Istina!

„Bog će pokazati sjaj tvoj!“

Budite čisti i besprijekorni za dan Kristov    Kako mogu zasjati uz Krista? Opet je to djelo njegovo, ali trebala bi biti i moja silna želja. U čemu bi se ona mogla očitovati da dođe do tog čina. Nije dovoljna samo želja, ali je nužna kao početni čin i pokret prema djelovanju i postignuću željenog cilja. Shvatit ćemo vrlo brzo da su naše pogreške prepreka našim željama i postupcima. Zalutamo, zastajkujemo! Obuzme nas tromost i polako vodi duhovnoj lijenosti koja sugerira da ništa nije važno jer će čovjek i onako umrijeti! Evo promašaja! Moramo se uzdignuti iznad ovoga, inače ćemo baš umrijeti! A uzdignuće je uskrsnuće, susret s Kristom, a to nam daruje On. Evo kako se jedino može do njega, a uz Njega smo u slavi, svojoj, naravno ne Njegovoj! To je Njegov dar! Važno je biti pravedan – to je učinak mira, tada mogu računati za besprijekorno djelovanje s obzirom na tu moju zauzetost. I sve što sam činio na slavu i hvalu Božju, na koncu pripada meni, jer on to već ima!

Važno je biti čist i besprijekoran!

Svako će tijelo vidjeti spasenje Božje   Da mi ne bi pomislili kako se sve to u vezi s Bogom odnosi samo na duh i dušu, ne upravo se sve to odnosi na ovaj koruptivni dio našeg bića, a to je tijelo, ta kutija (mal ne rekoh lijes) našeg duha i duše. Na to će upozoriti sv. Ivan Krstitelj, preteča Isusov, koji naviješta upravo ovo da će svako tijelo vidjeti Božje spasenje. Kako će se to ostvariti? Ivan, „glas koji viče u pustinji“ veli, po krsnom opraštanju (brisanju) grijeha i po milosrđu Onoga koji dolazi! Koji je blizu. Posve blizu, jer je došao. Najbliže što može biti, u mom srcu, što bi rekao sv. Augustin „intimus intimo meo“ – najskrovitiji moje skrovitosti!

To je to, kad me postavi kraj sebe, nema drugoga ni Njega ni mene, tu on samo pokazuje sjaj moje slave, a to je njegov dar meni. Opet ja! Ne može drugačije, on je jedini Bog!

„Izraz „glas koji viče u pustinji“ postao je uzrečica. Označava čovjeka koji se za nešto zalaže, ali ga društvo ne prihvaća, ne uzima ga zaozbiljno. Povijest nam pokazuje kako je to često sudbina velikih mislilaca, umjetnika i proroka. U najvećem broju slučajeva istinsko priznanje dobiju tek poslije smrti. Dok su živi, naprotiv, njihove ideje smetaju planovima i programima drugih. Njihove ideje su nezgodne“

Tomaš Špidlik

Zato je čisto srce i besprijekoran pogled na život put u slavu vječnog života.

K svojima dođe i koji ga primiše podari im moć postati djeca Božja!

Marko, sac.

 

Submit to DeliciousSubmit to DiggSubmit to FacebookSubmit to Google PlusSubmit to StumbleuponSubmit to TechnoratiSubmit to TwitterSubmit to LinkedIn
Joomla Template - by Joomlage.com