Župa na Facebooku

Knjiga 100. godina župe

Župa Prozor

01
02
3
5
6
8
9
crkva1
crkva21

Video

Zadnje dodano

article thumbnailVelika Gospa, svetkovina Uznesenja Blažene Djevice Marije na nebo, koja se slavi 15. kolovoza...
article thumbnailDanas je na Gmićima proslavljen nebeski zaštitnik mjesta i zavjetne kapele - sv. Ilija Tišbijac,...
article thumbnailVanjska proslava patrona župe Presvetog Srca Isusova Prozor za vjerni puk ramskoga dekanata...
article thumbnailPvodom patrona župe Prozor, a zahvaljujući vlč. Stipi Kneževiću; s. Olgi Kikić, SMI; djeci koja su...
article thumbnailDanas, na svetkovinu Presvetog Srca Isusova, župa Prozor proslavila je svog nebeskog zaštitnika....
article thumbnailDanas je u župi Presvetoga Srca Isusova Prozor, povodom proslave patrona župe, sv. Misu Uočnicu...
article thumbnailI ove će godine župa Presvetog Srca Isusova u Prozoru proslaviti  svoga nebeskog zaštitnika,...
article thumbnailDanas, na svetkovinu Presvetog Tijela i Krvi Kristove - Tijelovo, župnoj crkvi Presvetog Srca...

Bog Isusa Krista jest Trojedini Bog; Otac i Sin i Duh Sveti. Ovu istinu nam na više mjesta i u raznim trenutcima svoga javnog djelovanja u evanđelju objavljuje sama božanska Osoba, Sin Božji, Isus Krist. Tu je istinu potvrdila i Crkva, dogmama u povijesti svojih koncila. Taj nauk je vječan i obvezan za svakog vjernika. Tako su kršćani uz pomoć grčke filozofije razvili učenje o Trojstvu kako bi izrazili ono specifično kršćansko poimanje Boga.

Iako se mnogo o tome promišlja i piše o Otajstvu Trojedinog Boga, preostaje nam se složiti sa sv. Anselmom Canterburyjskim da je Bog „ono od čega se veće ne može misliti“. A od sv. Augustina nam je ostala prekrasna misao: „O Bogu uvijek možemo više misliti nego reći, a on je veći i od svake naše misli“. Bog nije zagonetka koja bi se mogla odgonetnuti. On je otajstvo koje se objavljuje i neprestano otkriva. Oni koji su tom Otajstvu povjerovali žive u svijetlu istine.

Slika Oca putokaz je do Boga koji je moj stvoritelj, kojemu zahvaljujem za dar života; Otac kojemu se obraćam s pouzdanjem i na koga se u vjeri oslanjam. Slika Sina putokaz je do Boga koji me susreće u Isusu iz Nazareta, kao moj brat i prijatelj, kao moj učitelj koji poziva na nasljedovanje. Slika Duha Svetoga putokaz je do Boga kojega mogu doživjeti kao nutarnju snagu i onoga koji me oslobađa i uspravlja; koji nam “doziva u pamet sve što je Isus rekao”, to jest aktualizira i ponovno otkriva dublji duhovni smisao Kristovih riječi.

Tko je zapravo naš Bog? Kako ga možemo spoznati, upoznati i s njime živjeti? Stvorili smo ponekad sliku Boga filozofa, teologa i psihologa, no prepoznajemo li, živimo li i vjerujemo li u Boga Isusa Krista? Prepoznajemo li Boga nebeskog Oca koji ljubi svakog čovjeka? Prepoznajemo li Boga koji je ljubav? Tko je kršćanski Bog? Bog nije neka sila koja vlada svijetom. On je osoba. Bogat je u svemu što nam je dragocjeno u otkrivanju ljudskih kvaliteta. Iskustvo prijateljstva nam govori da je Bog iznad svakog prijateljstva. Iskustvo brata da je Bog bolji od svakog brata. Iskustvo očinske ljubavi da je bolji od svakog očinstva na ovoj zemlji. Iskustvo zaručničke ljubavi da je Bog sama ljubav. Možda je to nešto najmanje i najsigurnije što možemo reći o Bogu. To je naše otkriće o njemu. Tu smo ga otkrili. A on se dao otkriti. Krist nas zapravo hrabri da otkrivamo Boga i da ga živimo jer: “U Njemu doista, živimo, mičemo se i jesmo!” (Dj 17, 28).

Presveto Trojstvo proslavljamo u nedjelju nakon blagdana Duhova, zahvaljujući tako Ocu i Sinu i Duhu Svetomu po kojima su se zbila otajstva vazmenog vremena. Ovim blagdanom ispovijedamo da je Bog nad svime, sve je po njemu, i on je u svemu. Nad svime kao Otac; sve je stvorio po svome Sinu; a u svemu prebiva u Duhu Svetomu. Vjerujemo da je sa svima nama milost Gospodina našega Isusa Krista, ljubav Boga Oca i zajedništvo Duha Svetoga, jer kroz sve što za nas čini Bog se objavljuje kao Trojstvo.

Jedna od lijepih i potpunih slika o Bogu jest ona Bog otac i majka. Posebno je važna u današnjem vremenu kada se pokušava istisnuti istinska i jedinstvena uloga muškarca, oca i žene, majke, kao darovatelje života i odgojitelje ljudske osobe. Tekst proroka Izaije govori upravo o Bogu koji brine o čovjeku majčinskom ljubavlju: Sion reče: „Jahve me ostavi, Gospodin me zaboravi. Može li žena zaboravit' svoje dojenče, ne imat' sućuti za čedo utrobe svoje? Pa kad bi koja i zaboravila, tebe ja zaboraviti neću” (Iz 49,14-15; 64,8).

Značajno je da se u ovom Izaijinom odlomku Božje očinstvo nadopunjuje novim značenjem koje se nadahnjuje upravo majčinstvom. Isus mnogo puta govori o Božjem očinstvu prema ljudima, pozivajući se na brojne izričaje o tome u Starom zavjetu. Za Isusa Bog nije samo njegov Otac ili Otac Izraela, već Otac svih ljudi, svih nas! Takvoga Oca navijestio je njegov Sin Isus Krist. Njega, koji ljubi svoga Sina i svoje zemaljske sinove i kćeri u ljubavi Duha Svetoga mi imamo za Oca. Taj naš Bog koji je i Otac i Majka i Brat, koji je i ljubav i milosrđe i pravda i istina stvorio me je na svoju sliku.

Znak križa podsjeća na prisutnost Presvetoga Trojstva. I dok se križamo, zahvalimo Bogu što nam je po Isusu otkrio tajnu svoga života, dubine Božje. Vjera u Presveto Trojstvo najveći je misterij naše vjere. Misterij u kojemu se rađamo i u kojemu ćemo umrijeti. Sv. Anselmo Canterburyjski upućuje Bogu predivne misaone riječi, zapravo molitvu: „Ne pokušavam, Gospodine, proniknuti tvoju dubinu, jer se moj um ne može ni izdaleka s njom usporediti, već želim shvatiti, bar u određenoj mjeri, tvoju istinu, u koju moje srce vjeruje i koju ljubi. Ne pokušavam naime shvatiti da bih uzvjerovao, već vjerovati da bih shvatio“.

rv

 

Submit to DeliciousSubmit to DiggSubmit to FacebookSubmit to Google PlusSubmit to StumbleuponSubmit to TechnoratiSubmit to TwitterSubmit to LinkedIn
Joomla Template - by Joomlage.com