Župa na Facebooku

Knjiga 100. godina župe

Župa Prozor

01
02
3
5
6
8
9
crkva1
crkva21

Video

Zadnje dodano

article thumbnail  Vanjska proslava patrona župe Presvetog Srca Isusova Prozor za vjerni puk ramskoga dekanata...
article thumbnail  Danas, 19. lipnja, povodom proslave patrona župe Prozor – Presvetog Srca Isusova, kao što je...
article thumbnail  Danas, na svetkovinu Presvetog Srca Isusova, župa Prozor slavi svoj patron. Svečano euharistijsko slavlje s...
article thumbnail    Danas, 18. lipnja (četvrtak) u našoj župi povodom proslave patrona župe, sv. Misu Uočnicu uz...
article thumbnail  Danas, 17. lipnja (srijeda), u našoj župnoj crkvi uz koncelebraciju trojice svećenika,...
article thumbnail    Kao što je i najavljeno, danas, 16. lipnja vjernici u župi Prozor započeli su trodnevni duhovni...
article thumbnail  Dragi prijatelji, sestre i braćo, mladi i stari naše kršćanske katoličke zajednice Presvetog Srca...
article thumbnail  Danas, na svetkovinu Presvetog Tijela i Krvi Kristove - Tijelovo, u župnoj crkvi Presvetog Srca...

Isusu je bilo najteže slamati ljudsku sebičnost i neosjetljivost prema drugom čovjeku. I današnji svijet govori: Uzmi, gledaj sebe, jedino si ti važan..., dok Isus veli: Daj, pogledaj bolesnika i potrebnika. Jedni govore: Zgrabi! a Isus: Daruj, svoje vrijeme, imanje, sebe. Isusu grnu: hromi, kljasti, slijepi, nijemi, a On ih izliječi. To su djela radi kojih svijet slavi Boga. Isusova briga ne završava izlječenjem.

 

On ih osposobljava da mogu nastaviti živjeti. Nije li upravo osjetljivost za čovjeka i njegove potrebe bila ono što je nosilo slugu Božjeg Josipa Stadlera? Znao je da se u svim potrebnima koje susreće nalazi Krist. Zato je cijeli svoj život imao pred očima bolesne i potrebne. Ljudska narav opterećena grijehom vidi samo izbliza; vjera gleda u horizontu. Čovjek uplašen za sebe, gleda samo danas, a Isus gleda i na sutra (što će jesti). Sebičnost nas čini dalekim drugima; ona nas razdvaja.

Sebičnost kopa klance među ljudima, stvara kaste i povlaštene. Sebičnost traži samo svoje i čini čovjeka suparnikom drugome čovjeku. Darežljivost i osjećaj za drugoga čini čovjeka plemenitim, prepoznajući u svakom čovjeku brata. Tako čovjek stječe sebi braću i sestre.

Sebičnost je nezasita. Uvijek traži nove, tuđe, žrtve.

U svijetu će biti pravde tek kada ljudi po Kristu prepoznaju u drugomu onoga koji treba našu pomoć, a ne suparnika. No humanizam radi humanizma je nemoguć. Ne može se voljeti čovjeka i činiti mu dobro samo zato jer je čovjek. Znao je to Isus. Zato On želi da razlog činjenja dobra bude On koji se poistovjećuje sa svima, kojima učinimo dobro. Zato je blaženije davati i činiti nego primati i oduzimati.

Sve što daješ uskraćuješ sebičnosti u sebi, a tebe čini sretnim. Dati, povećava ljubav i svijet pretvara u "zemaljski raj".

Ako je makar jedan dan prošao a da nisi učinio nekome dobro, dan je izgubljen. Ako daješ ne očekujući da ti se vrati, dobivaš, jer siješ a ubireš radost koju samo Bog daruje. Daješ stvar, a dobivaš srce. Svaki je dar sjeme u čovjekovu srcu. Ranije ili kasnije će proklijati. Baci svoj 15 kruh u rijeku da bi ga nizvodno pronašao. Došašće je vrijeme prepoznavanja Isusa u čovjeku. To vrijeme je prilagodba naših očiju i srca, da uzmognemo u djetetu Isusu prepoznati Emanuela. Slika maloga Isusa, koji je potreban cjelovite pomoći Marije i Josipa, postaje znakom prepoznavanja srca i uma nadbiskupa Stadlera, koji tu karizmu uvede u vremensko trajanje i služenje kroz redovnice Služavke Maloga Isusa. Nije li to življeno evanđelje koje postaje svakim danom znakom Božje prisutnosti u svijetu?

 

Vlč. Andrija Djaković

Iz knjige "Koga tražite?“ Razmišljanja za Došašće i Božić

Submit to DeliciousSubmit to DiggSubmit to FacebookSubmit to Google PlusSubmit to StumbleuponSubmit to TechnoratiSubmit to TwitterSubmit to LinkedIn
Joomla Template - by Joomlage.com